петак, 10. март 2017.

Kreativna reciklaža, perlice koje se tope i nakit od žice

Danas ću vam predstaviti neke od radova koje sam radila predhodne nedelje.
Nešto što mnogo volim je da od ničega, stvorim nešto, a to mi svakako pruža kreativna reciklaža. Takodje volim i boje, nikad nisam bila probirljiva što se boja tiče, sve nosim (u fazonu sam, sve mi boje lepo stoje (osmeh)) a sve boje i stavljam na moje radove, dajem im svoj lični pečat pa vrlo često ljudi kad vide neku kutijicu ili tacnu, znaju da sam je ja napravila baš zbog boja. (osmeh)
Kao što sam već rekla, kreativna reciklaža mi pruža bezbroj mogućnosti da smišljam i da se igram. U toj igri novinama i bojama su nastale ove dve kutijice.
Kutijice za nakit ili sitnice

Za njih su mi trebale novine, četvrtasti kalup, štapić za roštilj, pištolj sa silikonom, malo drvofixa, malo boja i eto ga. Kutijice su gotove. 
Okrugli kalup, četvrtasti kalup i pištolj sa silikonom

Zaista sam uživala dok sam ih radila i dala im oblik jer su neobične (a ja volim neobične stvarčice) i jer su moje prve četvtaste kutijice jer sam do sad radila samo okrugle.


Dok sam vraćala moj četvtasti kalup na mesto videla sam okrugli kalup i sinula mi je ideja šta sledeće da uradim.
Šarena kutijica
Uzela sam okrugli kalup i krenula da vrtim kružiće od novina, potom sam potražila ostatke konca koji su mi ostali od narukvica koje sam plela, odložila sam ih sa mislima, "zatrebaće mi" i "da se ne baci", i zaista, fino sam ih iskoristila za moju okruglu šarenu kutijicu za koju mi čak ni boja nije trebala, jer mi je boja sa konca bila sasvim dovoljna. Još sam joj dodala i drvene perlice na rupicama na poklopcu koje su potpuno upotpunile izgled ove kutijice.



Malo sam učila i radila novu tehniku sa perlicama koje se tope pod toplotom (čitaj peglom). Priuštila sam sebi nove modle (ko šta radi ja gomilam alat i materijal (osmeh)) i napravila sam sebi ovaj divan ljubičanstveni držač za moje četkice.


A najdražu rukotvorinu koju sam uradila sam ostavila za kraj.

A to je ovaj divan prsten, moj prvi prsten koji radim sa debelom posrebrenom žicom. Kad sam ga završila toliko sam bila ponosna da vam ja to ne mogu opisati. Baš sam bila srećna što sam uspela i ispao je bolje nego što sam očekivala.
Nekad sam mnogo puta pomišljala da odustanem kad sam videla koliko ljudi malo cene ručni rad, ali posle bih se setila ushićenja koje osećam kad nešto napravim svojim rukama, sreće jer sam uspela, lepote boja koje me okružuju na sve strane pa bih uvek nastavljala dalje da kreiram. Uvek se setim da je lepota u očima onog ko gleda, a mene boje i stvari koje me okružuju inspirišu, da dam lične pečate mojim rukotvorinama i čine da budem bolja ne samo u onome što radim, nego i bolja osoba.
Volela bih da mi kažete šta vas pokreće da kreirate, gde pronalazite inspiraciju ili vi koji ne kreirate, da li volite ručne radove ili radije kupujete iz prodavnica?
Do sledećeg posta grli vas,
Vasa Monny.